Razlozi za dragovoljnu smrt

388 words

Prijevod: Leo Marić

English version here

Zdrav sam umom i tijelom, i ispunjen sam ljubavlju za svoju ženu i djecu. Volim život i ne očekujem ništa onkraj njega već samo nastavak moje rase i mojeg duha. No, u predvečerje života, suočavajući se s ogromnim opasnostima za svoju francusku i europsku domovinu, osjećam dužnost djelovati dok još imam snage. Vjerujem da je nužno žrtvovati se kako bih razbio ovu ravnodušnost koja nas je zarazila. Odustajem od ono života što mi je preostalo kako bih prosvjedovao i utemeljio nešto. Izabirem vrlo simbolično mjesto, katedralu Notre Dame u Parizu, koju poštujem i obožavam: izgradio ju je genij mojih predaka na mjestu još starijih kultova zazivajući naše drevno podrijetlo.

Dok su mnogi ljudi robovi svojih života, moj čin utjelovljuje etiku volje. Dajem se smrti kako bih probudio uspavane savjesti. Ustajem protiv sudbine. Ustajem protiv otrova duše i protiv prohtjeva agresivnih pojedinaca da unište temelje našeg identiteta, posebno obitelj, intimnu osnovu naše višetisućljetne civilizacije. I, dok branim identitete svih naroda u svojim domovima, ustajem i protiv zločina koji ide za zamjenom našeg naroda.

Prevladavajući stav ne može ne ostaviti iza sebe svoje otrovne nejasnoće, i Europljani moraju snositi posljedice. Nemajući religiju temeljenu na identitetu, koja bi nas usidrila, mi dijelimo zajedničko sjećanje koje seže sve do Homera, skup vrijednosti na kojima će biti ponovno rođena naša budućnost jednom kad raskinemo s metafizikom beskonačnog, štetnim izvorom svih izdanaka modernosti.

Ispričavam se unaprijed svima koji će patiti zbog moje smrti, prvenstveno i najviše mojoj supruzi, mojoj djeci i mojim unucima, kao i mojim prijateljima i štovateljima. Ali jednom kad bol i šok prođu, ne sumnjam da će razumjeti značenje mojeg čina i iskoračiti iz tuge s ponosom. Nadam se da će podnijeti to zajedno. U mojim zadnjim zapisima naći će nagovještaje i objašnjenja mojeg čina.

Napomena 

Za više informacije tu je moj izdavač, Pierre-Guillaume Roux. Nije bio obaviješten o mojoj odluci, ali zna me već dugo vremena.

Napomena prevoditelja: Dominique Venner (1935.-2013.) bio je francuski povjesničar i esejist. 1960-ih udario je temelje ideologiji europske Nove Desnice, novog kulturno-političkog pokreta nastalog u Francuskoj. Od 1970-ih do smrti bavio se pretežito povijesnim temama, objavivši 48 knjiga i više stotina znanstvenih radova i eseja u kojima propituje povijesne mitove te iznosi originalne uvide u povijesne procese i događaje. 2002. je pokrenuo i do smrti uređivao historiografski časopis Nouvelle Revue d’Histoire.