Julien Rochedy
911 words
English version here
I upravo je u tom gradu silovana sedmogodišnja djevojčica, koju je majka povela u memorijalni park posvećenog uspomeni “žrtvama fašizma” (Park der Opfer des Faschismus) i pustila je da se igra. Sličnih parkova ove vrste, diljem Njemačke ima puno.
Djevojčica je počela s igrom, vozeći bicikl po parku, pa se tako malo i udaljila od majke. Jedan od izbjeglica, muslimanski sjevero-afrikanac, primijetivši takvu situaciju, iskače ispred djevojčice, zaustavlja bicikl, odvlači je u obližnje grmlje, gdje joj je začepio usta da ne vrišti, brutalno je siluje, nakon čega je pustio.
Vijest nije naširoko popraćena, niti je u medijima pronašla svoje mjesto u popularnom diskursu, pa zato o njoj i nismo pisali, a za slučaj saznali s kašnjenjem od mjesec dana.
Želim o tome pisati.
Draga moja mala Europljanka,
moja europska sestrice.
Ne poznajem te.
Moj mali anđele, ti još i ne možeš razumjeti što ti se dogodilo. Zato te molim, da mi dozvoliš da ti objasnim.
Da bi razumjela, prvo ću ti ispričati nešto iz povijesti. Vidi ovako, u prošlom stoljeću, odigrala se dva velika rata koji su traumatizirali Europljane. Drugi, koji je bio plod savjesti prvog, posebno je šokirao ljude. Čovjek je poželio da oslobodi svoju zemlju i dovede Europu i njene narode do vrhovne vlasti, ne obazirući se na ostale ljude i druge narode. Taj je čovjek počinio brojne zločine. Oh! Nije bio jedini, ali ljudi se sjećaju samo njega. Njega i njegov pokret nazvali su “fašizam”.
Zatim taj čovjek, koji je bio Nijemac, poput tebe, izgubio je rat. Sjedinjene Države, zakoračivši u Europu, tu stječu i svoje uporište i u značajnoj mjeri preuzimaju politiku i kulturu europskih zemalja. Što se tiče Europljana, oni polako klize u ogromno osjećanje kajanja, u smislu pokajanja zbog krivnje iz prošlosti. Počeli su sebe da mrze. Da misle da su negativci. A znaš, dušo moja, ako mrziš, tada želiš umrijeti, to je jednostavno tako. Kada budeš pokazala malo interesa za filozofiju lijepa moja, tada ćeš biti u stanju razumjeti ono što se zove “Europski nihilizam” ili “Europska kriza”, kako ih vide veliki učitelji poput Huserla ili Nietschea. Ali u međuvremenu, ono što trebaš znati je, da si rođena u vrijeme kada odrasli oko tebe žive u osjećanju krivnje i u situaciji koju mi zovemo “šizofrenija”, to jest, oni govore, da su sretni što žive u razvijenim društvima, ali također pomalo se stide onoga što su. I razmišljaju na taj način, da njihova prošlost i njihov identitet im ne dozvoljavaju da bi trebali biti ponosni.
“Park žrtava fašizma” u Chemnitzu (bivši Karl Marx Stadt), “ukrašen” sprejom u znak sjećanja na žrtve neznanog njemačkog djeteta položenog na oltar političke korektnosti
To je razlog dušo moja draga, zašto u gradovima grade parkove poput onog u kome si se i ti igrala. Da nas podsjećaju koliko su oni bili zli i koliko su ljudi loši. Oni su čak i sretni da sebe mrze i ponosni su kada na sebe svaljuju toliku krivnju. Kada na Sveučilištu budeš malo studirala psihologiju, znat ćeš da je to ono što mi zovemo perverzno stanje, morbidan ponos. Treba znati, da se u ovom stanju nalazi većina Europljana.
Zbog ove situacije države se guraju u samoubojstvo, moraš shvatiti da su odrasli odlučili uvesti milijune i milijune ljudi iz drugih zemalja drugačijih od tvojih. Zašto, pitaćeš me? Pa, zato što oni žele da se miješaju s vrlo različitim ljudima i na taj način oni će nestati, a i zato što služe interesima nekih velikih, moćnih ljudi koji manipuliraju nacijama. Neću pokušavati dodatno ti objašnjavati, jer ćeš se kasnije educirati i brzo će ti ovo sve biti jasno.
Usred svega ovoga, draga moja, postoje male djevojčice poput tebe. Mali europski anđeli, puni obećanja, kao što su bili njihovi preci, koji su izumili skoro sve na ovoj planeti. Ali moram biti iskren s tobom moja mala draga: zbog svega toga sam ti rekao, odraslima stvarno nije stalo do tebe. Nisi toliko važna za njih, jer im milijuni ljudi stiže iz Afrike i ti nisi toliko važna i vrijedna pažnje, kao što im je važna ogromna ponuda ljudi poput onog koji te je povrijedio. Osim toga, tragedije kao ona što si je ti pretrpjela, zataškavaju se i skrivaju od javnosti. Oni ne govore ljudima o njima. Ali, ako bi tvoj stariji brat nehotično povrijedio nekoga od migranta, kao što je onaj koji te napao, znam da bi to izazvalo salve osuda i naslove u svom svjetskom tisku. Okrivili bi ga za “fašizam”. Tako stvari stoje, anđele moj.
Ukratko, ova priča može se sažeti na sljedeći način: Dok odrasli tuže nad “zloćom” svojih predaka, njihovu malu djevojčicu silujuju stranci.
Crtež Williama Blakea – Žrtvovanje djece Molochu (političke korektnosti, prim. ur.)
Za sve ovo ti nisi znala mala dušo moja, sa svim ovim nemaš veze i nisi kriva za neke postupke svojih predaka, niti gluposti odraslih. Ali kada odrasteš, shvatit ćeš. Razumjet ćeš sve loše stvari koje su odrasli činili, ponekad misleći da čine dobro, ali s obzirom na slabljenje osjećaja, često se u njihovim dušama gubio smisao za humanizam i velikodušnost, kao što je Stendal jednom rekao, još jedan sjajan čovjek među tvojim europskim precima.
Draga moja, želim ti reći još jednu stvar: Bez obzira što živiš u ovom užasnom svijetu u kome si rođena, nisi sama. Postoji mnoštvo ljudi kojima si bitna i oni su spremni umrijeti za malu Evropljanku kao što si ti. I ti ljudi neće zaboraviti što se dogodilo s tobom.
Grli svoju malu europsku sestru:
Julien Rochedy
Source: http://croative.net/?p=36700
Potresno pismo djevojčici koju je silovao imigrant u parku u Njemačkoj
Julien Rochedy
911 words
English version here
I upravo je u tom gradu silovana sedmogodišnja djevojčica, koju je majka povela u memorijalni park posvećenog uspomeni “žrtvama fašizma” (Park der Opfer des Faschismus) i pustila je da se igra. Sličnih parkova ove vrste, diljem Njemačke ima puno.
Djevojčica je počela s igrom, vozeći bicikl po parku, pa se tako malo i udaljila od majke. Jedan od izbjeglica, muslimanski sjevero-afrikanac, primijetivši takvu situaciju, iskače ispred djevojčice, zaustavlja bicikl, odvlači je u obližnje grmlje, gdje joj je začepio usta da ne vrišti, brutalno je siluje, nakon čega je pustio.
Vijest nije naširoko popraćena, niti je u medijima pronašla svoje mjesto u popularnom diskursu, pa zato o njoj i nismo pisali, a za slučaj saznali s kašnjenjem od mjesec dana.
Želim o tome pisati.
Draga moja mala Europljanka,
moja europska sestrice.
Ne poznajem te.
Moj mali anđele, ti još i ne možeš razumjeti što ti se dogodilo. Zato te molim, da mi dozvoliš da ti objasnim.
Da bi razumjela, prvo ću ti ispričati nešto iz povijesti. Vidi ovako, u prošlom stoljeću, odigrala se dva velika rata koji su traumatizirali Europljane. Drugi, koji je bio plod savjesti prvog, posebno je šokirao ljude. Čovjek je poželio da oslobodi svoju zemlju i dovede Europu i njene narode do vrhovne vlasti, ne obazirući se na ostale ljude i druge narode. Taj je čovjek počinio brojne zločine. Oh! Nije bio jedini, ali ljudi se sjećaju samo njega. Njega i njegov pokret nazvali su “fašizam”.
Zatim taj čovjek, koji je bio Nijemac, poput tebe, izgubio je rat. Sjedinjene Države, zakoračivši u Europu, tu stječu i svoje uporište i u značajnoj mjeri preuzimaju politiku i kulturu europskih zemalja. Što se tiče Europljana, oni polako klize u ogromno osjećanje kajanja, u smislu pokajanja zbog krivnje iz prošlosti. Počeli su sebe da mrze. Da misle da su negativci. A znaš, dušo moja, ako mrziš, tada želiš umrijeti, to je jednostavno tako. Kada budeš pokazala malo interesa za filozofiju lijepa moja, tada ćeš biti u stanju razumjeti ono što se zove “Europski nihilizam” ili “Europska kriza”, kako ih vide veliki učitelji poput Huserla ili Nietschea. Ali u međuvremenu, ono što trebaš znati je, da si rođena u vrijeme kada odrasli oko tebe žive u osjećanju krivnje i u situaciji koju mi zovemo “šizofrenija”, to jest, oni govore, da su sretni što žive u razvijenim društvima, ali također pomalo se stide onoga što su. I razmišljaju na taj način, da njihova prošlost i njihov identitet im ne dozvoljavaju da bi trebali biti ponosni.
“Park žrtava fašizma” u Chemnitzu (bivši Karl Marx Stadt), “ukrašen” sprejom u znak sjećanja na žrtve neznanog njemačkog djeteta položenog na oltar političke korektnosti
To je razlog dušo moja draga, zašto u gradovima grade parkove poput onog u kome si se i ti igrala. Da nas podsjećaju koliko su oni bili zli i koliko su ljudi loši. Oni su čak i sretni da sebe mrze i ponosni su kada na sebe svaljuju toliku krivnju. Kada na Sveučilištu budeš malo studirala psihologiju, znat ćeš da je to ono što mi zovemo perverzno stanje, morbidan ponos. Treba znati, da se u ovom stanju nalazi većina Europljana.
Zbog ove situacije države se guraju u samoubojstvo, moraš shvatiti da su odrasli odlučili uvesti milijune i milijune ljudi iz drugih zemalja drugačijih od tvojih. Zašto, pitaćeš me? Pa, zato što oni žele da se miješaju s vrlo različitim ljudima i na taj način oni će nestati, a i zato što služe interesima nekih velikih, moćnih ljudi koji manipuliraju nacijama. Neću pokušavati dodatno ti objašnjavati, jer ćeš se kasnije educirati i brzo će ti ovo sve biti jasno.
Usred svega ovoga, draga moja, postoje male djevojčice poput tebe. Mali europski anđeli, puni obećanja, kao što su bili njihovi preci, koji su izumili skoro sve na ovoj planeti. Ali moram biti iskren s tobom moja mala draga: zbog svega toga sam ti rekao, odraslima stvarno nije stalo do tebe. Nisi toliko važna za njih, jer im milijuni ljudi stiže iz Afrike i ti nisi toliko važna i vrijedna pažnje, kao što im je važna ogromna ponuda ljudi poput onog koji te je povrijedio. Osim toga, tragedije kao ona što si je ti pretrpjela, zataškavaju se i skrivaju od javnosti. Oni ne govore ljudima o njima. Ali, ako bi tvoj stariji brat nehotično povrijedio nekoga od migranta, kao što je onaj koji te napao, znam da bi to izazvalo salve osuda i naslove u svom svjetskom tisku. Okrivili bi ga za “fašizam”. Tako stvari stoje, anđele moj.
Ukratko, ova priča može se sažeti na sljedeći način: Dok odrasli tuže nad “zloćom” svojih predaka, njihovu malu djevojčicu silujuju stranci.
Crtež Williama Blakea – Žrtvovanje djece Molochu (političke korektnosti, prim. ur.)
Za sve ovo ti nisi znala mala dušo moja, sa svim ovim nemaš veze i nisi kriva za neke postupke svojih predaka, niti gluposti odraslih. Ali kada odrasteš, shvatit ćeš. Razumjet ćeš sve loše stvari koje su odrasli činili, ponekad misleći da čine dobro, ali s obzirom na slabljenje osjećaja, često se u njihovim dušama gubio smisao za humanizam i velikodušnost, kao što je Stendal jednom rekao, još jedan sjajan čovjek među tvojim europskim precima.
Draga moja, želim ti reći još jednu stvar: Bez obzira što živiš u ovom užasnom svijetu u kome si rođena, nisi sama. Postoji mnoštvo ljudi kojima si bitna i oni su spremni umrijeti za malu Evropljanku kao što si ti. I ti ljudi neće zaboraviti što se dogodilo s tobom.
Grli svoju malu europsku sestru:
Julien Rochedy
Source: http://croative.net/?p=36700